Alajbegović sedmi na svijetu, ali Juventus ga mora zaštititi od krize kluba
Kerim Alajbegović završio je sedmi na Kopa Trophy listi, no njegova integracija u Juventusu dovodi se u pitanje zbog taktičke nestabilnosti.

Kerim Alajbegović bio je jedini predstavnik Juventusa među nominovanim igračima na ceremoniji dodjele Zlatne lopte u Londonu, gdje se takmičio za Kopa Trophy, nagradu koja se dodjeljuje najboljim mladim igračima svijeta. Bh. talent, rođen 2007. godine, završio je na sedmom mjestu konačne rang liste.
Kompletna rang lista Kopa Trophy nominovanih
Konačni poredak izgledao je ovako: 1. Yamal, 2. Cubarsi, 3. Zaire-Emery, 4. Lennart Karl, 5. Yan Diomande, 6. Ayyoub Bouaddi, 7. Kerim Alajbegović, 8. Junior Kroupi, 9. Ibrahim Maza, 10. Johan Manzambi. Nije loš rezultat za igrača kojeg je Juventus uspio dovesti iz Salzburga prošlog ljeta, pretekavši u toj trci i Arsenal, a u čemu je, kako se navodi, pomogao i Miralem Pjanić.
Taktička dilema: gdje Alajbegović uopće staje?
Nakon sjajnog početka sezone, forma bh. krilnog igrača je opala, dijelom zbog vlastitih razloga, a dijelom zbog krize čitavog tima. Nakon poraza od Lacija, selektor Luciano Spalletti promijenio je sistem u 3-5-2, koji pruža više defanzivne stabilnosti, ali istovremeno marginalizuje igrače sa krilnih pozicija, uključujući Alajbegovića. Na konferenciji za medije Spalletti je objasnio kako bh. igrač može stati i u ovaj sistem: najmanji taktički pomak pretvara 3-5-2 u 3-4-2-1, a Alajbegović je upravo vrsta igrača koji može zauzeti jednu od dvije pozicije iza napadača.
Spalletti je posebno naglasio ulogu zamjena: igračima s klupe koji ulaze na terenu ostaje otprilike 20 minuta da naprave razliku, što plan čini jasnim. Juventus u prvom dijelu drži čvrstu organizaciju, a tehničku prednost nastoji iskoristiti s klupe.
Juventus mora investirati u bh. dragulj
Bez obzira na taktičke analize i trenutnu ulogu u momčadi, i Spalletti i sportski direktor Frederic Massara svjesni su da je Alajbegović talenat u kojeg klub mora ulagati na duži rok. Zabrinutost postoji jer nestabilnost tima, česte promjene sistema igre, neizvjesnost oko budućnosti trenera i loša forma iskusnijih igrača sada otežavaju Alajbegovićevu integraciju. Zaključak je jasan: bolji je 19-godišnjak koji griješi zbog neiskustva nego igrači čiji su nedostaci već odavno poznati.


