Ocupile se legende Budućnosti: Sjećali se Gudelja, Petra Drnovica, Kadleca i velikih europskih večeri
Legende banovićke Budućnosti okupile se na Zlaći. Prisjećali su se pobjeda nad Dinamom, duela s Hajdukom i evropske avanture protiv češkog Petra Drnoveca.

Lijepa slika stigla je sa Zlaće kod Banovića. Nakon više neuspjelih pokušaja, Smajl Karić i legendarni sekretar kluba Pero Perić konačno su uspjeli okupiti jednu od najpoznatijih generacija FK Budućnosti iz Banovića. Za istim stolom ponovo su se našli fudbaleri, treneri, uposlenici Rudnika Banovići, inženjeri, profesori i direktori, svi povezani jednom zajedničkom stvari, ljubavlju prema Zelenim.
Od ulice do Tušnja: Kako je Karić krenuo prema vrhu
Smajl Karić svoju fudbalsku priču nije počeo na stadionu, nego na ulici. Kroz Osnovnu školu Memići napravio je prve ozbiljne korake, a kao pionir već je ulazio u seniorski tim. Preko kalesijskog Jedinstva stigao je do probnog nastupa u Tuzli, gdje je regija igrala protiv Slobode. Kada je tada, sa svega 15 do 16 godina, kročio na Tušanj, kaže da je osjećaj bio kao da stoji na Wembleyu. Zakašnjenjem je morao početi kao rezerva, ali kada je dobio šansu, nije je propustio. Sloboda je slavila 5:3, a on je postigao tri gola i izborio penal. Ugovor je potpisan ubrzo nakon toga.
Godinama kasnije, Budućnost je u Banovićima savladala Hajduk rezultatom 2:1, a Karić je proglašen igračem utakmice. Posebno je zanimljiv podatak da ga je tada čuvao Robert Jarni, reprezentativac Jugoslavije koji će karijeru graditi i u Real Madridu. Nakon takvih nastupa uslijedile su ponude svih klubova tadašnje Prve lige Jugoslavije, a Karić se odlučio za Spartak Suboticu, gdje je upoznao trenera Ljupka Petrovića, koji će kasnije sa Crvenom zvezdom postati prvak Evrope i svijeta.
Dinamo i Hajduk stigli u Banoviće, a cijela Jugoslavija gledala
Generacija koja je obilježila tu eru Budućnosti imala je jasnu postavu. Na golu Ibrahim Mujkić, u odbrani Ibranović i Kalešić, u veznom redu Mrkić, Grgić i Lugavić, dok su u napadu nastupali Karić, Milošević, Geca, Crnkić i Muminhodžić. Na žrijebu im je pripao Dinamo Zagreb, tada član Prve lige Jugoslavije. Utakmica je završena bez golova, a Banovićani su u seriji penala napravili senzaciju i eliminisali velikana iz Zagreba.
Sljedeći protivnik bio je Hajduk iz Splita. U prvoj utakmici Budućnost je izgubila 4:1, ali revanš je donio televizijski prijenos iz Banovića i pažnju cijele Jugoslavije. Na poluvremenu je Budućnost vodila 2:0, Karić je postigao gol i izborio penal, no Hajduk je na kraju ipak prošao dalje uz pomoć zamjena. Vrijedi napomenuti da je Hajduk kasnije taj kup osvojio pobjedom nad Crvenom zvezdom u finalu, a samo tri dana nakon meča u Banovićima Dinamo je Hajduk srušio sa 4:0.
Evropska avantura i pite koje su prešle pola Evrope
Posebno mjesto u sjećanjima zauzima evropski nastup Budućnosti. Protivnik u Kupu UEFA bio je češki Petra Drnovec, a u redovima tog kluba nastupio je i Miroslav Kadlec. Ekipa je na put prema Češkoj krenula autobusom s punim prtljažnikom domaćih pita, koje su se jele i na odlasku i na povratku. Takve su bile te generacije, fudbal ozbiljan, a druženje još ozbiljnije.
Upravo je ta duh bio srž okupljanja na Zlaći. Dogovoreno je da se slična druženja organizuju najmanje jednom mjesečno, a rodila se i konkretna inicijativa: u dogledno vrijeme trebalo bi se organizovati veteransku utakmicu između Budućnosti i Petra Drnoveca, kao svojevrstan povratak na dane kada je mali banovićki klub igrao na evropskoj sceni.


