Španija prvak svijeta, a Zmajevi heroji: Sažetak najluđeg Mundijala u historiji

Završeno je Svjetsko prvenstvo 2026. godine, najopsežnije i najintenzivnije u historiji fudbala. Španija je osvojila titulu nakon dramatičnog produžetka protiv Argentine, dok se Lionel Messi sa suzama u očima oprostio od reprezentativnog fudbala. Turnir koji je po prvi put uključio 48 reprezentacija donio je nevjerovatne drame, historijske trenutke i jednu bosansku bajku koju nećemo zaboraviti.

Rekordni turnir, sjajni fudbal, ali i brojni problemi

Na terenima SAD-a, Kanade i Meksika vladao je ultraefikasan fudbal u kojemu su autsajderi redovno uzimali bodove favoritu. Kylian Mbappe je sa 10 golova bio najefikasniji igrač i uzeo Zlatnu kopačku, dok je Španija postala prva zemlja koja istovremeno drži naslov prvaka i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Atmosfera na stadionima poput Aztece i MetLifea bila je spektakularna.

Ipak, turnir nije prošao bez ozbiljnih kritika. Ogromne udaljenosti između gradova domaćina izmučile su igrače i ispraznile novčanike navijača, jer su cijene ulaznica i smještaja u SAD-u bile astronomske. Sudijske greške nisu zaobišle ni ovaj Mundijal, a VAR ih nije uvijek ispravljao. Finale je donijelo i kontroverzu kroz crveni karton Enza Fernandeza, koji je Argentini zakomplikovao situaciju u ključnom trenutku. Kao poseban minus, mnogi su kritizirali pretvaranje poluvremena u dugačke estradne spektakle, što je tradiciju igre stavilo u drugi plan pred komercijalnim interesima.

Bajka Zmajeva: od baraza do šesnaestine finala

Bosna i Hercegovina je na ovaj Mundijal stigla pod vodstvom selektora Sergeja Barbareza, nakon historijskih penala u baražu protiv Italije. Ispraćena s velikim nadama, reprezentacija je u grupi krenula borbenim remijem 1:1 protiv Kanade, suorganizatora turnira. Uslijedio je težak poraz od Švicarske rezultatom 4:1, koji je mnoge obeshrabrio, ali Zmajevi nisu odustali. Pobjedom protiv Katara 3:1 izborili su historijski plasman u šesnaestinu finala kao jedna od najboljih trećeplasiranih ekipa.

U šesnaestini finala čekale su ih Sjedinjene Američke Države, koje su igrale pred svojim navijačima. Bosna je primila gol od Baloguna pred kraj prvog poluvremena, ali je u 63. minuti isti igrač isključen s crvenim kartonom. Barbarez je reagovao, uveo Bajraktarevića i Tabakovića, no gol za izjednačenje nije dolazio. Konačnih 2:0 golom Tillmana iz kontre označilo je kraj bosanskog sna na ovom Mundijalu.

Džekino oproštajno poglavlje

Nakon eliminacije, suze na licu kapetena Edina Džeke rekle su više od tisuću riječi. Ovo je najvjerovatnije bilo njegovo posljednje pojavljivanje u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, a nitko mu nema što zamjeriti. Džeko i saigrači ostavili su srce na terenu i dostigli ono o čemu su generacije navijača samo sanjale.

Plasman u šesnaestinu finala na Mundijalu s 48 ekipa predstavlja ogroman uspjeh za bh. fudbal. Stručni štab na čelu s Barbarezom i direktorom Emirom Spahićem nastavlja graditi ekipu s perspektivom. Ljeto 2026. ostat će upisano zlatnim slovima u bh. sportu, a Zmajevi nas pozivaju da sanjamo dalje kroz naredne utakmice Lige nacija i kvalifikacija koje dolaze.